понедељак, 12. мај 2014.


ŽENSKI KAZANOVA

            Stvarno mi nije jasno zašto je muškarcima pripala titula velikih ljubavnika i zavodnika?! Svaki drugi muškarac je Kazanova, poželjan, privlačan bez obzira na godine, neosvojiva tvrđava za žensko srce. Ako muškarac prevari ženu ili ako se oženi sa nekoliko žena, niko mu ne zamera poligamiju. Naprotiv, on je frajer, faca, mačomen, švaler, svi mu se dive, što se za ženu ne bi moglo reći. Ona je uvek kriva, nemoralna, sramota za porodicu i za svaku osudu.
           Ipak, istina je nešto drugačija i treba joj pogledati u oči. Izvesna dama, XY, da ne otkrivamo identitet, odavno je srušila sve te muške bajke i pokazala da titula Kazanove s pravom treba da pripada i ženama. Iako je dospela u zatvor zbog poligamije, jer se istovremeno venčala sa više muškaraca i te usluge lepo naplatila, ja joj se najiskrenije divim. Konačno i žena da pokaže zube i dokaže da njeno jedino oružje nisu samo krpa, usisivač i pegla, već da sve ravnopravno deli s muškarcima. Ako već ide na posao, zarađuje, lomi kičmu svakakvim poslovima – može i da se švaleriše! Zašto samo muškarac da ima tu privilegiju „razbijača ženskog srca“, kad to može i žena da postigne!
           Dama XY bila je godinama srećno udata, stalno na medenom mesecu i uspešna na poslu. Sa trojicom od petorice je imala čak i decu i sve je stizala na vreme. Inače, po zanimanju je trgovački putnik, prodaje male kućne aparate i slično, stalno je na putu. Provalili su je na glup fazon, kad je pomešala kreditne kartice svojih muževa i na jednu kupila bundu umesto ogrlice i obrnuto. Tako je lanac počeo da se odmotava. Umesto naručene bunde jedan od muževa nađe dijamantsku ogrlicu, zatim joj pronađe još pet - šest mobilnih telefona, dok je jadnica bila na putu i krvavo zarađivala svoj dinar. I eto, izašla joj slika u „Skandalu“, novinari joj se uvukli pod kožu kao krpelji i sisaju krv na svu njenu muku. Svakakve su joj „gadosti prišili“, tipa neodgovorna i bezosećajna majka, bludnica, kamenjarka, grebatorka i sve najgore. Mnogo je propatila  zbog tih bljuvotina po medijima. Mislim da se zeznula što se udala za petoricu, bila su joj dovoljna i trojica. Mnogo bi joj bilo lakše zbog rasporeda i obaveza sa decom u školi, ovako je bila neispavana, rastrzana, umorna.
           Čujem da jadni, prevareni muževi hoće svoje pare nazad i pitam se kakav je to bezobrazluk? Ako je ona kao žena ispunjavala svoje dužnosti, što lepo ne priznaju da su ispali glupi i da su naseli?! Ne dozvoljava im muška sujeta, oni su kao povređeni, ajde?! A kad oni to rade, nikom ništa?!

          Zato smo, moje prijateljice i ja, odlučile da joj damo javnu podršku, pa makar morale da osnujemo i stranku za zaštitu žena. Ako može da postoji Društvo za zaštitu životinja, onda može i za zaštitu žena koje se švalerišu!!!


ŽENSKI DAN ŽALOSTI


           Sramota me i da pričam o tome, ali bojim se da ću eksplodirati, ako i dalje budem ćutao. Kad vam budu rekli da smo zaostali za Evropom i Amerikom, možda u neku ruku i jesmo, ali naše žene nisu! One prate sve što treba, a posebno ono, što ne treba… Nego, da pređem na stvar!
           Molim lepo, svi znamo da je Osmi mart ženski praznik i tada se lomimo oko njih, kupujemo im cveće i razne gluposti, glumimo zaljubljene, pa onda rođendani, Nove godine i još svašta… Ali, ovo je prevršilo svaku meru! Molim vas, uvedele su još jedan praznik, “Ženski dan žalosti”! Ijao, kad sam saznao o čemu se radi, pomislio sam, ili motka ili razvod! Elem, moja žena se ništa posebno ne razlikuje od ostalih, guska k’o guska. Svake subote, ona i njene drugarice, uvele običaj da se viđaju, kao idu na rekreaciju, u pozorište i tako to - kao neki “ženski dan”. Čim joj vidim leđa, ja lepo pozovem svoje društvo, pa opletemo po pokeru, pićence, pornići, kao pravi muškarci.
          Ali, vidim ja da se kod nje nešto dešava! Već od ponedeljka priprema se za subotu, pa ne silazi s ogledala, te joj ne valja frizeka, te ide u neki salon, te u onaj “moj” itd. Ručka nema, kuća u haosu, a kad joj se približim, mislim, zdrav sam čovek u punoj snazi, nju boli glava, stalno je umorna, pa kao, smeta joj što sam aljkav, nisam se izdepilirao … Pa nisam ja peder, da se stalno pirkam i mirišem, ja sam zdrava muškarčina!
         More, sad ću ja tebe, lepo da pratim! Ne, nemojte misliti, da sam ljubomoran, sačuvaj bože! Ne bih se sa njom oženio da me nije preklinjala, a ja bio mlad, lud i naseo, kao i mnogi nevini muškarci. I tako  u subotu krenem u špijunažu! A one guske, zajedno sa mojom na čelu, nagazile mog jadnog “stojadina”, pa pravo u neki klub “Kod mačora”!  Au, kakav klub, to je kupleraj, kao sa filma! Dok one urlaju, neki pulugoli pederi se šetaju po šanku, a jedan se majmuniše u nekakvom kavezu i sve se  uvija, meša, kao da je žensko. Ja se ukopao, ni “a” ni “be”. Kad odjednom, ona moja strpa jednom od onih pedera pare u gaće!  A on se previja, pa se kao izmiče, a ona navalila!  Al’ ni to joj nije bilo dosta, pa se popela na šank i one njene guske za njom!  Onaj majmun iz kaveza navija i dobacuje:
         - To žene, to, uzmi ga, uzmi ga! Što nemaš kod kuće, dobićeš ovde! Navali, navali!
         Ijao, kad mi je pao mrak na oči, pa kad sam skočio kao zver, prvo na onog pedera… Pa kad sam nju ščepao, a ona vrišti kao da je koljem! Ja zapenio i ne mogu da se zaustavim:
         - Šta to nemaš kod kuće, a? Ovom pederu trpaš u gaće moju bednu crkavicu, a meni šipak! Neće ti sve pomade ovog sveta pomoći da izgledaš ko piletina…
         Sve u svemu, dođe policija, mene u ćuzu, zajedno sa onim pederima. I tako, sve izađe na videlo! Ono sranje “Kod mačora” zatvorili,  nisu platili porez kao i većina, i ja se tu obradujem kao dete. Al’ problem se opet pojavio, jer su se one naše guske pobunile i dan zatvaranja njihovog kluba, proglasile za “Ženski dan žalosti”! Revolucija, demonstracije, hladni rat:
         - I mi hoćemo u Evropu! Vratite nam našeg “Mačora”! Dole primitivni Balkanci!!!
         I tako, sad više niko ni sa kim ne govori, nema “Mačora”, nema pokera i stvar postaje sve delikatnija! Ako hoćemo da budemo savremeni muževi i stignemo u Evropu, bojim se da ćemo ženama morati da damo njihovog “Mačora”! Ma, učinićemo sve, samo neka nam se vrate, mislim ja, al’ neću to naglas da kažem, pa makar crk’o!